Bol u koljenu
Artroza koljenog zgloba
Predstavlja degenerativne promjene na zglobnoj hrskavici i obično je prisutna kod starijih pacijenata. Hrskavica u koljenu ima ulogu amortizera koji tijekom cijelog života amortizira pritisak na koljeni zglob koji je najviše opterećen od svih zgobova u ljudskom tijelu. Kombinacijom genetike, starenja te posla kojeg se obavlja, neke osobe će ranije ili kasnije doživjeti ove degenerativne promjene.
Te promjene uzrokuju bol, oštećenje funkcije zgloba te otežavaju samu aktivnost hodanja. Bol u koljenu je prisutna u određenim aktivnostima, kao što su hod uz i niz stepenica, te pokretanja nakon dužeg mirovanja. Dugotrajno hodanje dodatno opterećuje koljeno. U kroničnom stadiju gonoartroze koljena su vidno zadebljana i pokreti su uvelike ograničeni.
Kod gojaznijih osoba, preporučljivo je da smršaju, te s time smanje pritisak na zglobnu hrskavicu. Kao i kod ostalih degenerativnih bolesti, tijek i ove bolesti je ireverzibilan, što znači da nepostoji mogućnost potpunog oporavka, ali kroz ovaj vid liječenja moguće je uvelike smanjiti tegobe i simptome same bolesti.
Liječenje (bol u koljenu)
Prvi korak u liječenju je smanjenje upalnog procesa na zglobnoj hrskavici i smanjenje bolova. To se postiže anagleticima, te analgetskim metodama fizikalne terapije (tens, dijadinamske struje, sonoforeza, laser). Nakon što bol popusti pristupa se jačanju mišića koljena, naročito butnog mišića kvadricepsa. Jak i izdržljiv kvadriceps rasteretiti će zglob, te u određenoj mjeri doprinijeti usporavanju degenerstivnih promjena na zglobnoj hrskavici.
Sportske ozljede koljena
U ovu kategoriju spadaju razne ozljede i stanja, a uglavnom su uzrokavane nepravilnim treningom te preforsiranjem. Oteklina, bol unutar zgloba, bolnost vanzglobnih tkiva (tetive, burze, ligamenti), ograničenost pokreta, pretrpljena trauma, samo su neki od pokazatelja da nešto nije uredu.
Faktori
Svi ovi faktori sudjeluju u spriječavanju postizanja sportskog maksimuma ili jednostavno ometaju normalne svakodnevne aktivnosti. Prilikom pregleda zgloba, u mnogo slučajeva može se ustanoviti problem bez slikanja ili nekih drugih radioloških pretraga.
Veliki postotak ozljeda ili smetnji u koljenu otpada na upale tetiva (tendinitise), teže ili lakše ozljede meniskusa, parcijalne ili totalne rupture ligamenata, upale burzi (burzitise) itd.
Teže ozljede
U koliko bi morali izdvojiti teže ozljede koljena to bi bile: povrede meniskusa, rupture prednjeg i stražneg križnog ligamenta, rupture kolateralnih ligamenata te prijelom patele. Sve ove ozljede nastaju traumom, tj. prevelikim dijelovanjem sila na koljeno, koje sam zglob ne može podnijeti, pa dolazi do ‘iščašenja’ zgloba. Ova stanja prati veliko oticanje koljena, oslabljena funkcija, nemogućnost savijanje noge, te nestabilnost.
U koliko se radi o profesionalnim sportašima, često se pristupa operativanom liječenju, poslije kojeg se provodi rehabilitacija koja traje ovisno o veličini i vrsti ozljedi. Lakše ozljede načešće uključuju afekcije mekih tkiva van zgloba i period operavka dosta je kraći nego kod težih ozljeda. Upale tetiva i burzi, distenzije (istegnuća) vanzglobnih ligamenata samo su neki od uzroka koji dovode do smetnji u koljenom zglobu.
Ponekad samo odmor dovesti će do poboljšanja stanja i funkcije zgloba, a ukoliko bol ne prolazi, potrebno je pristupiti cjelovitom fizikalnom liječenju koje daje odlične rezultate u preko 90% slučajeva ovakvih ozljeda.